DKV (Dollar-Kilar-Vavken) (V, 400m), Veliki Draški Vrh

Zvoni mobitel, Matek zove, slutim kaj se sprema. Zove me u Alpe. Prognoza je idealna za subotu, prilika se ne propušta. Dogovaramo se za smjer DKV na sektoru Veliki Draški Vrh. DKV slovi kao jedan od najboljih i najpopularnijih smjerova u istočnim Julijskim Alpama, pa smo se uputili to provjeriti. Planiramo spati u autu na dobroj lokaciji prije Kovinarske koče, malo van glavne makadamske ceste. Matek je tam prespaval s Grgom kad su penjali Debelu peć krajem šestog meseca. U subotu u sumrak stižemo u dolinu Krma. Na lokaciji za spavanje nema nikoga. Samo još Matek treba z vaservagom provjeriti ravninu auta i moremo se pakirati za spat, kad iz šume izletava Slovenac na električnom biciklu i kanticom na volanu. “Ne možete tu spavat! Platit ćete kaznu, doći će vam sigurno!” Nakon malo pregovaranja uvjerava nas da se moramo maknuti pa odlazimo do Kovinarske koče i uspijevamo srediti dva ležaja u dijeljenoj sobi, koja su se nasreću oslobodila. Inače, mjesta u Kovinarskoj koči treba unaprijed rezervirati na njihovoj web stranici. Domarke u domu nas također upozoravaju na rendžerske patrole po noći usred vrhunca planinarske sezone. U sobi klasično natjecanje u hrkanju kroz noć i poluspavanje. Ujutro krećemo oko pet do zadnjeg parkinga, udaljenog malo dalje od koče. Pristup do stijene traje oko 1:45h, s 800m uspona. Matek me od početka prilagođava na alpinsitički tempo. Ulazimo u smjer i odmah primjećujemo da je stijena kvalitetna i kompaktna, čak i na lakšim cugovima. Smjer je dosta dobro poklinan, pogotovo na detaljnim dužinama. Koristili smo do 12 produženih kompleta na duljim cugovima i par frendova na drugim dužinama. Penjanje je ugodno i više manje konstantno srednje težine, treba jače stisnuti na detaljnim peticama u kaminima. U smjeru ima zajeda, prečki i mini ploča. Na par cugova treba pripaziti na orijentaciju. Skica od Bergsteigena, prema Mateku, ovaj put nije bila tolko precizna kak inače. Usmjerenja i detalji na skici bili su varljivi pa smo koristili i skicu od Slovenskih stena, koja se pokazala nekaj boljom. Opisi iz Slovenskih stena također su bili od koristi. U smjeru ima nekoliko zalutalih klinova koji vode van smjera. Na predzadnjem cugu ima jedan mali krušljivi dio na prečki na koji treba pripaziti. To sam ja, friški alpinista testiral tak da sam si bacil poveći kamen na nogu i stovaril ga u provaliju. Matek mi je samo edukativno konstatiral da se to njemu nije dogodilo. Smjer završavamo zadovoljni za propisanih 6 sati. Zaključujemo da je smjer zanimljiv, dobro osiguran i preporučljiv ostalima iz odsijeka. Iz smjera se hoda još kojih 100m visinske po prihvatljivom siparu. Nakon toga se uspinjemo još kojih 100m do velikog draškog vrha na pogled i spajamo na put. Spust je prava alpska avantura od tri i pol sata trčkaranja, s prekrasnim pogledom na Triglav i okrijepom u Vodnikovom domu.