Zadnjeg vikenda ljeta, 19.-21.9. 2025. šesteročlana ekipa AO VŽ (Ravna Gora) uputila se u Kamniške Alpe na prvi (:D), tradicionalni kasnoljetno–ranojesenski penjački kamp - Fajrunt ljetu.
Kampu je, u organizaciji vođe Pranka Bosavca, prisustvovalo još 5 članova: Silvo Dania, Sandra Tomašić, Gregor Janžek, Toni Pintarić i Anto Grgić. Kamp se nalazio na Šenkovoj domaćiji na Jezerskom, gdje smo se u petak 19.9.2025. uz pokoje pivo i rakiju rasporedili u tri naveze i isplanirali sljedeći dan.
IDEMO KLAJMBAT.
Dan 1 – Koroška i Kranjska Rinka
Prvi izazov bio je sam pristup. Budući da Kranjska koča trenutno ne radi zbog preuređenja, morali smo iz doline do stijene hodati oko 2,5 sata. Već na tom dijelu osjetila se težina dana, no motivacija je bila jaka. Dvije naveze krenule su u smjer Beli pajčolan (VI-, 350 m) u Koroškoj Rinki. Naveza prva: Branko P. & Sandra T. Naveza dva: Silvo D. & Anto G. Smjer je trad, sa sidrištima koje smo sami gradili.
Uspon prema Koroškoj/Kranjskoj Rinki
Pranko pokazuje di nam je smjer :)
Na slovenskestene.si, za smjer piše ovako: Za smer so značilni lepi prehodi z dobro skalo. ? - kmm, volim penjat svakakve skale, al brate mili, kad vidim “dobra skala” pomislim čvrsta stijena, a ne konstantno zujanje kamenja kraj glave različitih veličina, što odlomljene štrikom, što nogama i rukama.
Dakle, penjanje je bilo prilično funky – većinom krušljiva i krhka stijena, stalno se moralo paziti gdi staješ i kaj hvataš da se ne odlomi. Tako da se osim tehnike penjanja i postavljanja frendova/ klinova, vježbalo i strpljenje i koncentracija, i da Alpe nikad nisu zajebancija.
Popeli smo naveza za navezom nekoliko cugova te smo se oko sredine smjera morali regrupirati i tražiti di se zapravo nalazimo, no brzo smo našli nazad put smjera. Uslijedila je detaljna dužina u smjeru i tek je ona pokazala da ova stijena može proći kao “dobra skala” - čvrsta stijena, ocjene VI-, pravo lijepo penjanje. Nakon ~ 5h penjanja, unatoč funky penjanju obje naveze stoje na vrhu planine i sretno pjevaju jer su uspješno savladale cijeli smjer.
Pogled s Koroške Rinke na Kranjsku Rinku
Druga naveza, Gregor Janžek i Toni Pintarić, popeli su smjer Pingvin (VI-, 350 m) u Kranjskoj Rinki. Proveli su se slično kao i mi: krušljiva stijena, malo klinova, orijentacijski izazovi. Cijelim smjerom kažu kako su vidjeli nas u stijeni i čak nas slušali sa sidrišta, i naravno, svakih minutu-dvije čuli deranje: KAMEEEN! Sve u svemu, nakon nekih 4-5 sati stoje na vrhu Kranjske Rinke i ubrzo se upućuju prema ostatku ekipe na Koroškoj Rinki, gdje se osmjehom pozdravljamo i prepričavamo zgode, okidamo selfie i pičimo dolje.
Sretni na vrhu Koroške Rinke
Sam spust prošao je bez većih zanimljivosti, osim dvije stvari - pogleda na Triglav sa zalaskom sunca (good shit) i gorskog rešavalca i markacista, stare legende Seada kojeg smo sreli na putu kraj kućice blizu Kranjske koče, koji nas je počastio vompi (koje Gregor zelo voli gutat, vidi sliku).
Zalazak sunca iza Triglava
Gregor i Sead
Nakon dugog dana vratili smo se umorni, ali zadovoljni. U kampu smo večer proveli uz lagani pohani kruh, vatru i razgovor o svemu kaj nam se izdogađalo tog dana. Uz vatru su se dogovarali planovi za sutrašnji dan, a razgovori su prirodno prelazili u maštanja o budućim smjerovima i pohodima u dugoj stijeni.
Dan 2 – Veliki vrh, zahodna stena
Banda ispred Velikog vrha
Nakon teškog prvog dana odlučili smo se malo „počastiti“. Odabrali smo pospitane dužince i kraći pristup – Veliki vrh, zahodna stena - prava laganija poslastica nakon jučerašnje avanture. Odradili smo nekoliko dužinaca (oko 150 m) na odličnoj stijeni. Penjanje je bilo tečno i uživancija od prvog do zadnjeg grifa – taman za odmor tijela i glave. Popeli su se smjerovi: Sanje neke gospodinje, Črni Metulj/Mama Korzika i Piranske ulice. Kratko, ampak odlično! - kak bi Slovenci rekli.
Sandra u detaljnoj dužini Mame Korzike
Zaključak
Vikend je ponudio sve: ozbiljan alpski trad, dobru dozu adrenalina, padanje kamenja, dugu šetnju, ali i lagano sportsko penjanje, vatru, hranu i dobre zabave. Kamniške Alpe su nas opet oduševile, a AO Ravna Gora vraća se doma pun novih planova i s osmijehom (i par žuljeva i rana - ništa što malo rakije ne može izlječiti :) ). Ideja kampa je svake godine uloviti dobar zadnji vikend za popesti nekaj u sjevernoj stijeni, a ovaj put nam je to uspjelo. Vidimo se i druge godine na 2. tradicionalnom kasnoljetno–ranojesenskom penjačkom kamp - Fajrunt ljetu - tada u nadam se još jačem sastavu :).
