Kad mi je Sandra predložila da u ponedjeljak odemo penjati neš u Alpe pao mi je mrak na oči. Pa u subotu navečer se vraćam iz Švicarske, a u utorak ujutro idem u Dolomite... Ko bude to sve preživio?!
Ustvari me nije trebalo uopće nagovarati i imao sam već spreman prijedlog za smjer, a to je bila Igličeva smer u Maloj Rinki. Nakon prvotnog negodovanja jer su to Rinke, s kojima nemamo dobrog iskustva, Sandra je malo bolje proučila smjer i zaključila da joj se ipak sviđa. Prognoza je bila savršena tako da nije bilo dvojbe.
Nakon Matekovog blagoslova smjera, Sandra je krenula u skupljanje opreme sa svih krajeva države, a možda i šire jer po njezinim riječima: „Imam samo pojas i penjačice“. I uspjela je skupiti sve što nam treba: halfove, frendove i 14 kompleta (produženih i kratkih), a čak i ono što nam nije trebalo (ali smo svejedno nosili sa sobom za trening): klinove i kladivo.
Ponedjeljak mi je došao brže nego što sam želio, u 5:00 kupim Sandru i krećemo prema Logarskoj dolini. U 8:20 krećemo s parkirališta pod Slapom Rinka. Za 50 min smo stigli do Frischaufovog doma na Okrešlju i tamo napravili mini pauzu.
Slika 1. Pogled s Okrešlja prema Turskoj gori i Rinkama
Nakon odmora uslijedio je strmi uspon po siparu do Turskog žleba. Naš smjer kreće 30-tak metara desno od ulaza u Turski žleb. Odmah iznad ostatka ledenjaka su nas dočekali prvi klinovi pa smo zaključili da to mora biti ulaz u naš smjer.
Slika 2. Ulaz u smjer
Nakon Sandrinih pomnih izračuna odlučili smo da ja vodim prvu dužinu. U 10:20 krećem u prvu dužinu koja ide najprije po zajedi, a kasnije malo udesno po grebenu. Klinova ima, stijena je solidna, postavio sam kojeg frenda i brzo stigao do sidrišta. Nakon toga uslijedile su 2 lagane i krušljive dužine blago udesno sve do previsa.
Slika 3. Previs prije skretanja u lijevo
Kod previsa smo skrenuli lijevo gore, a dužina je završila kod previsnog sidrišta gdje počinje detaljna V ili V+ dužina (ovisno o izvoru). S obzirom da su Sandrini izračuni bili točni ja vodim tu dužinu. Detaljna dužina se sastoji od 2-3 početna giba kako bi se prošao trbuh nakon čega slijedi lakše prečkanje ulijevo. Dužina završava kad uočimo prve klinove koji idu direktno na ploču iznad nas.
Slika 4. Pogled sa sidrišta na kraju detaljne dužine
Na više mjesta u smjeru treba paziti kako sidrište ne bi napravili prerano jer često postoje 2-3 klina jedan blizu drugoga što može navesti osobu koja vodi na krivi trag. Nakon ploče IV slijedi lakša zajeda na čijem kraju smo napravili sidrište i manju pauzu nakon 3:20 penjanja. Na ovom mjestu se križa puno smjerova i varijanti te treba biti dosta oprezan s orijentacijom.
Mi smo se odlučili za originalan smjer koji po pločama prečka jako u desno. Meni osobno je ovo bila najteža dužina u smjeru. Osim što mi je bila teška još sam je i spojio sa sljedećom lakom dužinom (da malo poremetim Sandrinu računicu) koja ide po siparu do previsa kojeg u vodiču opisuju kao kamin. Ovdje se može odabrati lijeva ili desna varijanta. Mi smo, naravno, otišli u desnu, težu varijantu.
Slika 5. Varijanta desno od kamina
Do te dužine je sve teklo glatko i već smo računali kako budemo za sasvim solidnih 6 sati izašli iz smjera. Kako li smo se samo prevarili... Nakon što smo popeli sljedeće 3 dužine već sam se Sandri derao „Jesmo vani?!“ Međutim njezin pogled nije slutio na dobro. Kada smo proučili skicu zaključili smo da smo u te tri dužine popeli samo jednu dužinu i da se nalazimo na ulazu u posljednju IV dužinu u smjeru nakon čega bi ostatak trebao biti lakši.
Slika 6. Pogled na najljepšu dužinu
Na moju sreću vođenje ove dužine je zapalo mene i bila je to jedna od najljepših četvorki. Sastojala se od ploča s dobrim hvatovima na kompaktnoj stijeni. Kako smo mi pročitali skicu nakon toga je trebala slijediti još jedna lakša dužina po grebenu i izlaz iz smjera po grapi.
Slika 7. Pogled prema izlaznom grebenu
Na naše iznenađenje, što zbog štrika od 50 m kojeg smo imali, što zbog različitih skica taj izlazni greben se rastegnuo na još 3 krušljive dužine. Kada smo stigli do grape nismo više vjerovali ni skicama, ni sebi ni bilo čemu oko nas. Pozihrali smo se još i po toj grapi (za svaki slučaj) i nakon 8:30 izašli iz smjera.
Slika 8. Izlazna grapa
Kad smo došli na vrh Sunce je već lagano zalazilo pa se nismo puno zadržavali. Brže-bolje smo se spustili po Turskom žlebu do doma na Okrešlju. Tu smo napravili kraću pauzu, upalili lampice i krenuli do auta. Po putu smo se još osvježili u Slapu Rinka i uspješno završili našu avanturu.
Slika 9. Pogled s vrha prema Logarskoj dolini, Ojstrici, Planjavi i Kamniškm sedlu
Slika 10. Skica varijante koju smo popeli
Slika 11. Približna slika smjera kako smo ga mi popeli