Ekspedicija u Kirgistan vratila me u rano djetinjstvo, kad još nisam mogao kontrolirati stolicu i često sam mijenjao gaće.
U zadnje vrijeme nemam velika očekivanja od ekspedicija i penjačkih izleta na kojima sudjelujem. Prošla su vremena kad sam imao strogo zacrtane ciljeve i popis smjerova koje “moram” popeti. Možda je tome pridonijela i činjenica da sam par tjedana prije ekspedicije išao na tretman hijaluronom i PRP-om za rame. Trenutno pokušavam uživati u penjanju i zadovoljan sam svakim popetim smjerom.
Lijepo zvuči gore napisano, ali nažalost to nije istina. Istina je da sam imao za cilj popeti Perestrojku u danu i da mi je drago da smo u tome i uspjeli. Samim usponom sam si još jednom potvrdio da ne znam uživati u životu. Puno više bi uživali da smo smjer popeli u dva dana, ali eto, morali smo ispuniti zacrtane ciljeve. Ono što mi je možda i važnije od uspona u danu je da sam smjer popeo slobodno. Na svu sreću, ili nesreću, još uvijek me izvlači činjenica da me više strah neuspjeha nego pada.
Kao što sam napisao u uvodu, ekspediciju su obilježile probavne smetnje i razni zdravstveni problemi. U tome nismo bili sami, cijeli kamp je dijelio istu sudbinu. Teorija je bilo mnogo, ali mislim da je glavni uzrok bila hrana i nehigijena u kuhinji, naravno, u spoju s našim finim i osjetljivim europsko-balkanskim želucima. Lokalcima nije bilo ništa pa se tako Murza čudio zašto stalno čučim oko šatora kad je wc, do kojeg nisam uvijek stizao, samo 50m dalje.
Hrana koju smo jeli bila je organizirana od lokalne agencije Central Asia Tours. Na komunikaciju s agencijom i transport nemamo zamjerki, ali s hranom nešto nije valjalo i drugi put bi svakako nosili i pripremali svoju hranu. Nema potrebe živjeti u strahu od sljedećeg jela i pitati se hoće li opet biti 1dcl ulja na dnu tanjura…
Iscrpljeni od bolesti, prve dane proveli smo penjući sportske smjerove iznad kampa i bouldere u dolini. Sportskih smjerova ima malo i nisu vrijedni spomena, ali bouldera ima napretek i dovoljno su kvalitetni da se samo zbog njih isplati doći. Nakon upenjavanja u 300-metarskom smjeru Take it easy, Ivek i ja se odlučujemo aklimatizirati u smjeru Francuski greben u stijeni Kyrkchilte. Prvi dan smo popeli 1500m do bivak police i par sati proveli u iščekivanju Buljana i Fućka kod kojih je bio plin za kuhalo. Iako smo sumnjali u njih i mislili da su odustali, kao zraka sunca i traćak nade, predsjednik Fućak se u večernjim satima pojavio nasmiješen i čio s kartušom plina. Drugi dan smo itekako osjetili visinu i jedva smo se dovukli do vrha koji je visok 4510m. Smjer ima 2000m i jednako toliko apsajla, mogu samo reći da je bilo zanimljivo na silazu.
Nakon dva dana odmora odlazimo u nešto kraće, odlučujemo se za Centralni smjer u Malom ruskom tornju. U 350-metarski smjer su nas privukle upečatljive pukotine raznih širina jasno vidljive iz kampa. S vrha bacamo oko na pristup i prve dužine Perestrojke u susjednoj stijeni i nadamo se skorom usponu kroz smjer.
Zbog bolesti smo prisiljeni uzeti dva dana odmora te u večernjim satima krećemo prema podnožju Perestrojke. Napokon se poklopilo da smo relativno zdravi, da je prognoza obećavajuća i da nema gužve u smjeru. Perestrojka je 900-metarski smjer u stijeni Slesova i s razlogom je najpopularniji smjer Ak-Su doline, svakako jedan od ljepših smjerova koje sam penjao u životu. Prvi dio po beskonačnoj pukotini je prošao glatko, ali u gornjem dijelu smjera nas hvata umor i malaksalost. Iscrpljenost od bolesti i loša prehrana u kombinaciji s visinom (vrh je na 4240m) su uzeli svoj danak. Između dvije detaljne 7a dužine uzimam posljednju tabletu Sumameda i priželjkujem skori kraj smjera. Nekako smo se uspjeli dovući do vrha, čestitamo si i žurimo s apsajlom da nas čim kasnije uhvati mrak. U smjer smo ušli u 5:45h, na vrhu smo bili u 17:40h, pod smjerom u 22h i oko 23h se u kampu dezinficirali zasluženim biškekškim konjakom.
Pred kraj ekspedicije nas je zadesilo nevrijeme i obilna kiša što je rezultiralo snijegom na višim vrhovima. Iz tog razloga odustajemo od dužih i kompleksnijih uspona te se odlučujemo za prvenstveni smjer u nižim stijenama doline. Zbog bolesti moramo evakuirati Evu iz doline, organiziramo akciju spašavanja i na nosilima je nosimo dio puta prema mjestu gdje ju mogu pokupiti terenska vozila. Drago mi je da sam bio dio akcije i pomogao jer sam do sada sudjelovao samo u spašavanju koze iz Ovčjeg kuka u Paklenici. Umorni od akcije spašavanja, sljedeći dan u popodnevnim satima krećemo u izvidnicu za prvenstveni smjer u predstijeni Ortotyubeka, koja se nalazi u neposrednoj blizini kampa. Na teži način smo naučili da loše svrdlo i ručni spiter ne idu zajedno, bušenje prvog štanda se protegnulo u noć. Drugi dan smo napravili 4 i pol’ dužine i pripremili sve za završetak prvenstvenog smjera. Ostale su nam još 2 i pol’ dužine do kraja, ali smo zadnji dan zbog bolesti (probavne smetnje, slabost i povraćanje) morali odustati od završetka smjera.
U svakom slučaju uspješna ekspedicija, pogotovo ako uzmemo u obzir prvenstveni smjer Eve, Brune i Lukasa te još dva uspona smjerom Perestrojka. Što se mene tiče, svaka ekspedicija s koje se svi vrate živi i relativno zdravi je uspješna.
Hvala Hrvatskom planinarskom savezu na organizaciji i financijskoj pomoći ekspediciji te svima ostalima koji su financijski potpomogli ovaj projekt:
- Grad Rijeka
- Plodine
- JGL (Jadran-galenski laboratorij)
- Grad Varaždin
- Primorsko-goranska županija
- Riječki sportski savez
Također, hvala svima koji su podržali ekspediciju donacijom ili posudbom opreme:
- HGSS (Hrvatska gorska služba spašavanja)
- Boulder Zona
- Garmin Hrvatska
- Magic Net
Popis članova i popetih smjerova te detaljan opis ekspedicije po danima možete pročitati na sljedećem linku:
https://www.hps.hr/vijesti/26551/hrvatska-alpinisticka-ekspedicija-kirgistan-2026/
Provjerite imate li neplaćenih kazni prije izlaska iz zemlje, na fotografiji je jasno vidljivo tko je platio kazne, a tko nije
Ručak u Ak-Tatyru, Buljan se ne može odlučiti pije li iz šalice ili zdjelice
Lukas i Bruno s vršnjacima iz Ak-Tatyra
Vaganje torbi, sortiranje istih po težini i tovarenje na konje traje u prosjeku 2-6 sati
Radna akcija nivelacije temelja po dolasku u kamp
Sportski smjerovi iznad kampa, iako nisu bili naš prvi izbor, u danom trenutku nismo bili fizički sposobni za išta ozbiljnije
Upenjavanje na boulderima i sviranje ... frule
Fućak i ja promatramo stijenu Kyrkchilte dok se Marko zadovoljno smije jer je prdnuo bez posljedica
Ivek u smjeru Francuski greben u stijeni Kyrkchilte
Dosta rano smo došli do bivak police pa smo vrijeme kratili gledanjem u prazno i sortiranjem stvari
Ivek i ja smo nosili kuhalo, a Buljan i Fućak kartušu s plinom, na svu sreću našli smo se na bivak polici i skuhali večeru
Gornje dužine smjera Francuski greben u stijeni Kyrkchilte
Negdje na početku 2000-metarskog apsajla
Novi karabiner nakon 2000m apsajla
Novi dlan nakon 2000m apsajla
Ozloglašena kuhinja simpatične kuharice Ajdžin (ne znam kako se piše, ali tako je zvučalo njezino ime)
Ak-Su steak, fotografija je snimljena prije početka jela
Muha u tanjuru bila je najmanji problem
Kad smo htjeli igrati na sigurno tražili bi tanjur kuhane riže
Vodu smo pili iz filter boca i smatrali smo da ona nije uzrok naših probavnih smetnji
Lokalci piju vodu direktno iz rijeke, koja nije baš bistra
Prvi dio smjera Perestrojka u stijeni Slesove
Na vrhu smjera Perestrojka, malčice umorni
Buljan, Kalčić i Sindičić nakon Perestrojke, Elvin tvrdi da je izgubio 7kg...
Nema više izoliranosti na ekspedicijama, razvojem tehnologije i pojavom Starlink-a možete bilo gdje i u bilo kojem trenutku 'doomscroll-ati'
Lukas pokušava uvjeriti dijete da je njegova frizura trenutno 'cool' u Hrvatskoj, mali mu naravno nije povjerovao, kao ni mi...
Nakon dva antibiotika, pokušali smo i s konjakom, ali ni to nije pomoglo Evi te smo bili primorani evakuirati je iz doline
Snijeg u stijeni Odesse
Druga dužina nedovršenog smjera u predstijeni Ortotyubeka
Skica nedovršenog smjera u predstijeni Ortotyubeka
Prezentacija hrvatskih običaja i pjesama u barovima Biškeka
.jpg)
Skica prvenstvenog smjera Eve, Brune i Lukasa - Canned horse - 6c A0, 930m (Pik Breeze)