Naše druge Alpe

Nisu to bile ničije druge Alpe, ali u nedostatku boljeg naslova i ovaj je poslužio.

Za produženi vikend (19. - 22.6.) smo se odlučili neformalno pridružiti alpinističkom kampu Moje prve Alpe. U četvrtak ujutro, Sara i ja skupljamo Lukasa te u 5:30h krećemo iz Zagreba prema Mojstrani, točnije prema dolini Krme. Lukas i ja se odlučujemo za smjer Parižanka u Debeloj peči, a Sara će na istoimeni vrh, ali planinarskom stazom. Proučavajući vodič za Debelu peč, naletio sam na informaciju (na dnu stranice, malim slovima napisano) da je s vrha Parižanke moguć apsajl kroz jarugu do pod smjer Bergant - Manfreda. Nisam htio Lukasa zamarati s nepotrebnim informacijama, da je zapravo plan popeti dva smjera u Debeloj peči, ali mogao je to naslutiti po tempu koji sam diktirao u Parižanki. Na vrhu Parižanke smo bili u 13:30h tako da je ostalo sasvim dovoljno vremena i za smjer Bergant - Manfreda. Svaka preporuka za oba smjera, a i za kombinaciju, smjer Parižanka je bolje opremljen i manje zahtjevan od smjera Bergant - Manfreda. Na vrhu smo sreli i Nejca Marčiča koji je bio oduševljen količinom kamenja koje smo bacili prilikom apsajla kroz jarugu, prepoznao sam taj pogled, ponekad ga i ja imam u Paklenici.

Ulazne dužine Parižanke u Debeloj peči

U subotu sam opet završio s Markom, hvala Ivek... Zaputili smo se u Travnik, ali ne po diplome (iako bi mi dobro došla jedna, a i Marku jer ima neku iz francuskog...) već u smjer Aschenbrenner. Bilo nam je rečeno da ispod Mojstrovki još uvijek ima snijega i da se ne isplati ići po lovskoj poti, ali morali smo se sami uvjeriti te smo time produžili pristup za nekih pola sata. U smjeru, a i u stijeni, smo bili sami. U ulaznim dužinama priječnice smo jednostavno dominirali, neću u detalje, ali trening u Paklenici se isplatio. U svakom slučaju, odličan i respektabilan smjer, pogotovo ako uzmemo u obzir da je popet 1934.g.!

skksdjd

Na pristupu s Vršiča prema Travniku

Nakon Alpi smo Sara i ja nastavili prema Dolomitima, opušteno i turistički. Usudio bih se reći, da je ovo prvi put da sam bio u Dolomitima bez nekog pritiska - da moram nešto popeti, da moram riješiti stare dugove, da moram opravdati taj izlet nekim usponom... I moram priznati da mi je bilo baš lijepo, možda se s vremenom i složim s izrekom: The best climber is the one having the most fun.

Idila na jezeru Sorapis, mi i još 250 ljudi oko nas

Na povratku za Zagreb smo opet svratili u Alpe gdje nam se pridružuje i Marko. Ovog puta smo se Marko i ja odlučili za sjevernu stijenu Triglava i smjer Peternelova u kombinaciji sa smjerom Skalaška z Ladjo (Gorenjska) - ni sam više ne znam kako se zove taj gornji dio, Marko mi je pokušao objasniti, ali nisam shvatio. Na pristupu sam još jednom opravdao svoj nadimak Trailmaster. Iako nam je Sabo sve lijepo objasnio i nacrtao, otišli smo previsoko po stazi Čez Prag, baš onako kako smo Ivek i ja fulali kad smo išli penjati Helba - Čop. Jednostavno imam taj ne/pogrešivi osjećaj za pristupe i silaze te nepotrebne kratice. Ovaj put je mene uštekalo u lopatici i to negdje na početku trećeg cuga, ali uspio sam to nekako riješiti tako što sam ostatak smjera loše osiguravao jer sam istovremeno masirao rame i vrat. Osim toga, uživali smo u smjeru Peternelova koji je dobro opremljen i logičan po pitanju orijentacije. U gornjem dijelu stijene, nakon Skalaškog turnca, smo većinom jezdili u tenisicama i glumili da se osiguravamo.

Negdje u Peternelovoj

Suma summarum:

19.6.2025. Lukas Grbac Lacković, Siniša Škalec - Parižanka VI+/IV-VI, 300m (3.5h) u kombinaciji s Bergant - Manfreda VII-/IV-V+, 400m (3.5h), Debela peč

21.6.2025. Marko Kalčić, Siniša Škalec - Aschenbrenner VI, 800m (7.5h), Travnik

28.6.2025. Marko Kalčić, Siniša Škalec - Peternelova VII/V, 400m (4.5h) u kombinaciji s gornjim dijelom Skalaška z Ladjo (Gorenjska) V+/IV, 600m (3h), Triglav