Prečenje Anića kuka

"Evo rješenja za sve one koji žele u jednom danu upoznati cijelu stijenu Anića kuka."

Rečenica iz Sidartinog vodiča za Paklenicu (1997.) kojom započinje opis smjera Prečenje Anića kuka, kojeg su još davne 1983. popeli Franček Knez i Tone Galuf. Uz gore citiranu rečenicu bih dodao da je smjer idealan za one koji se ne mogu nešto konkretno popeti u Anića kuku, ali vole izvoditi gluposti - a baš u takvoj formi smo trenutno moj prijatelj Marko Kalčić - Markić i ja!

Skica smjera iz starog penjačkog vodiča za Paklenicu, Sidarta, 1997.

Godinama već, u šali, pričamo kako bi trebalo ponoviti taj smjer, ali nikako da se netko ozbiljnije uhvati te ideje. Prije dva vikenda smo, dan nakon uspona u Jenjavom, u podne ušli u smjer s namjerom da izvidimo prvi dio kroz Zapadnu stijenu i pogledamo postoji li alternativni prolaz iznad detaljne dužine Funkcije (originalna linija smjera ide po detaljnoj dužini Funkcije, prema dolje). Ugodnih 30°C u hladu i sunce koje nemilo prži nam nije išlo na ruku, ali izvidnica je bila uspješna - zaključili smo da bi se u teoriji moglo slobodno proći po pločama iznad Funkcije, ali nam treba klin i kladivo, koje tad nismo uzeli sa sobom... Markić se dvoumio je li to bio potraćen dan ili kvalitetno ulaganje u budućnost, ali iz svojeg dugogodišnjeg penjačkog iskustva sam znao da je svaki pokušaj i neuspjeh (ako preživite) jedno kvalitetno ulaganje u budućnost. Sve sumnje su odbačene kada u podnožju smjera pronalazim klin i u trenutku imam kristalnu jasnu viziju da smo baš mi odabrani i da će upravo taj klin biti zabijen u ploči iznad Funkcije - i tako i bi!

Rjavi strah

Uslijedila su dva izuzetno anksiozna tjedna, koja smo jedva preživjeli u strahu da netko drugi ne ponovi smjer prije nas. Upravo zbog toga smo se, usprkos prognozi od 32°C, odlučili na još jedan pokušaj ovako kasno u sezoni. Pridonijelo je toj odluci i teško stečeno saznanje da je pravih prilika vrlo malo i da ne dolaze same od sebe već ih morate sami stvoriti. Svaku takvu priliku treba maksimalno iskoristiti jer nikad ne znate kad će se opet poklopiti zvijezde da imate dovoljno motivacije, da ste u dobroj formi, da ste pronašli partnera za penjanje, da je prognoza dobra...jer tko zna šta će biti sljedeće jeseni.

Markić nestrpljivo čeka kod ljuske

Što se tiče tehnikalija vezanih uz sami uspon, u smjer smo ušli u 7:40h, a izašli blago dehidrirani u 20:00h. Markića je uštekalo u lopatici već na pristupu, dok je hodao... Svih 12h penjanja smo bili u hladu, osim posljednjih 20min. Svakih 300m smo ubili oko na par minuta i odradili gablec. Vode i hrane smo uzeli premalo. Ocjena smjera je 6a prema gore, dolje i lijevo. Sve dužine smo obojica popeli slobodno, uključujući i sva otpenjavanja, kojih ima dosta. Za *Bivakovu jarugu je potreban set mačeta veličine 0.3 - 1m. U smjeru smo zabili i ostavili jedan klin (onaj sudbonosni). Od opreme smo imali 40m uže i set friendova (BD 0.3-2), a preporučamo uzeti još koji friend za Sjevernu stijenu. Klinovi i kladivo više nisu potrebni. U smjeru mi je najteže bilo izdržati 12h u Markovom društvu, ali isplatilo se radi takvog uspona, valjda…

*Bivakova jaruga - smjer koji je 1954. g. solo popeo Branko Lukšić Bivak, nažalost poginuo je 1958. g. na Kleku, a njemu u spomen je nastao Brankov smjer.