Proslava 1. dana ljeta na Dabarskim kukovima

Produženi vikend 20./21./22.06.2026.

Ekipa se spontano skupila i odlučila za izlet do Dabrova. Sandra i Martin su otišli par dana ranije kako bi skautali odlične lokacije u divljini za kamp. U subotu navečer stigli su Toni, Jura, Miša i Lucija. Smjestili smo se tako da autom imamo 15-20 min vožnje do pod stijenu i do Karlobaga na obavezno kupanje. Pronašli smo ulaze pod željene smjerove Rujičinog kuka, Kuka od Korita i Debelog kuka.

Do Rujičinog i Okruglog kuka može se doći autom, postoji mini parking uz makadamsku cestu, a pristup pod stijenu Rujičinog je nekih 5min spuštanja kroz zaraslu šumu, ulaz je prije velike info table na kojoj se nalazi legenda sa opisom smjerova te autohtonom florom i faunom na Rujičinom. Odstup sa Rujičinog je po kamenim glonđama, ako se nađete u grapi krivo ste skrenuli, u tom slučaju najbolje se popeti skroz na vrh i pratiti markacije. Do Debelog kuka također vodi makadamska cesta i kad prođete tunel ubrzo nailazite na mini parking 2. po redu kad prođete kuk od Sniježnice. Za pristup smo se snašli uz pomoć markacija za planinarske staze i pristup je nekih 10ak min uzbrdo utabanom stazicom.

Kukovi su dosta specifični izgledom i lako ih je uočiti i sa ceste. Kuk od Korita je po Martinovom i Sandrinom iskustvu malo izazovniji, lako se izgubiti, a uspon i odpenjavanje je zeznuto konkretno za taj A3 na Kuku od Korita, za A1 je s druge strane i ima ok pristup, za A2 nismo našli. Rujičin kuk i Kuk od Korite su sektori koji se penju ujutro zbog orijentacije stijene na jugoistok koja je u ovo ljetno vrijeme do 10-11h izložena već jakom suncu. Jutarnji rituali,kava, doručak spremanje šatora, vožnja od kampa do pod stijenu je bio razlog buđenja 05:00h da smo u 07:00 zadnje pod smjerom i prije 11:00 van iz smjera.

Bogovi vremena su nam bili naklonjeni jer cijelo vrijeme su puhali neki velebitski vjetrovi pa je u hladovini bilo odlično. U šumama Velebita ugodnih 25, Karlobag na 35 Celzijusa, malo je reći da nas je šokiralo.

Valja spomenuti i obilje planinarskih staza pa su tako Miša i Jura prošli 13km i imali zavidne poglede. Od Filipovog kuka na Ljubičko brdo (lagani, ali konstantan uspon), spust među kukove (Anin kuk, Medvjeđi kuk) prema Kizi (staza između kukova, pogled na Premužićevu stazu) i s Kize spust na Premužićevu do sjenice i onda cestom ulaz u Dabarske kukove do stijene Rujičin kuk.

Bijela vapnenačka stijena se pokazala idelanom za upenjavanje i pošteno penjanje, kompaktna i oštra, na trenje, smjerovi puni radijatora, ploča i prečki, popularni smjerovi su jako dobro pospitani (ima i hrđavih spitova), hrpa starih zamki oko pješčanih satova koji su idelani za izradu štandau kombinaciji sa pukotinama i pločama. Pa ko voli nek izvoli ima za svakoga ponešto.

Sandra Tomašić i Martin Vukalović: Velebit express, 5b, 120m, Rujičin kuk, Glivica, 5c, 60m u Kuk od Korita, drugi dan Singing in the Rain, 6a, 150m.

Lucija Manojlović i Jura Šolja: Starter, 4c, 65m, Rujičin kuk, Rolling stonesa, 5b, 80m Okrugli kuk te sportaka 4c, 34m, Kolega alpinac, Filipovo kuk (Rolling stones je popet do prvog štanda, absajl dolje!)

Sandra Tomašić i Toni Pintarić: Colori d autunno, 6a+, 125m, Rujičin kuk, Cuba libre, 6a+, 90m u Okrugli kuk. (Cuba Libre nije popeta zadnja 5a dužina jer nije bilo jasno kud ide smjer!)

Lucija M., Toni P. i Sandra T. u navezi za zadnji dan su još popeli Velebit express.

Za točne GPS koordinate lokacija javite se nekom od nas da ne odamo baš svima kako su posebne.