← Povratak na novosti
Walker, teksaški rendžer

Walker, teksaški rendžer

01. 09. 2025. · Siniša Škalec

U sklopu ljetnog alpinističkog kampa Komisije za alpinizam HPS-a, zaputili smo se prema Mont Blanc masivu, točnije Courmayeuru.

Prva postaja nam je ledenjak ispod Grand Capucina na kojem smo proveli 4 dana i jednako toliko hladnih noći (prvu noć sam se malo ogrnuo astro folijom). Sa Sabom sam penjao u stijeni Chandelle du Tacul, a s Markom u Adolphe Rey i Grand Capucin. Za kraj smo sva trojica popeli greben Aiguille d’Entrevès, dečki slobodno, a ja na 12-13 mjesta A0. Uglavnom, penjalo se sve i svašta, bit' će neki popis smjerova i fotografije na kraju teksta pa neću sad daviti s pojedinostima.

Pristup ledenjaku ispod Grand Capucina

Spuštamo se u Val Veny te uzimamo dva dana odmora, trpamo se focacciama i gumenim bombonima, spavamo i krademo bogu dane. U iščekivanju Iveka i Lukasa (koji dolaze tjedan dana kasnije), a i da se ne upljesnivimo u kampu, Sabo i ja odlazimo penjati neki 6b+ u dolini Val Ferret. Smjer se nalazi u stijeni Parete dei Titani i veći dio dana je na suncu, kao i svi ili barem većina smjerova u Val Ferret dolini. Da, bilo nam je vruće...

Surova realnost patke iz kampa u Val Venyu

Dio ekipe nas napušta i odlazi doma, Lea i Tin pod vodstvom profesora Kalčića odlaze na maturalac u Envers des Aiguilles, a Rene i Buljan ulaze u Walkera, dva dana prije nas. Za to vrijeme se Ivek i Lukas brzinski aklimatiziraju na orijentacijski zahtjevnom grebenu Entreves i nakon toga počinje pakiranje za smjer Cassin (Walkerov stup) u sjevernoj stijeni Grandes Jorassesa. Rekao bih da nam je to bio glavni penjački cilj i nekako je sve bilo podređeno tome.

Pripreme za Grandes Jorasses

Ivek i ja odlučujemo da ćemo probati popeti smjer u danu, u razgovoru smo došli do zaključka da se u stijeni penje, a ne spava. Za svaki slučaj smo uzeli jednu vreću za spavanje i jednu bivak vreću. Dvojbi je bilo oko užadi, ali na Brankecovu preporuku odlučili smo se za jednostruko uže i članstvo u Alpenvereinu.

Trening simultanog okretanja na bok, u bivak vreći za jednu osobu

Iz doma Leschaux krećemo prema stijeni u 1:30h, pod stijenom smo u 3:30h i u smjer ulazimo u 4:00h. Jedini cilj nam je da čim prije stignemo Lukasa i Sabu, koji su u smjer ušli pola dana prije nas. Oko 7:30h smo jednu dužinu ispod njih, pri dnu 75 metarskog kuta. Negdje na polovici smjera nas hvata umor i penjemo sve sporije, hladoća i visina su odradile svoje. Izmjenjujemo se u vodstvu s Lukasom i Sabom te pokušavamo pratiti naveze ispred nas. Deset dužina prije kraja smjera razmjenjujemo opremu na sidrištu kad čujem kako Ivek viče: "Siniša, pazi kamen!"; na što mu ja odgovaram kao Mirko Slavku : "Hvala Ivane, spasio si mi život!". Pogledam Iveka i vidim da drži ruku preko usta, a ispod ruke mu krene kapati krv. Vadimo prvu pomoć i tražimo zavoje, a u pomoć nam stiže i Lukas, koji je sa Sabom 20m iznad nas - ovo bi mogla biti odlična prilika da ih prestignemo, pomislih. Premišljamo se o helikopteru, ali zaključujemo da je bolje popeti smjer i zvati ga s vrha ako će biti potrebno, jer tko će se opet vraćati u Grandes Jorasses ako ga sad ne popnemo... Krećemo zajedno prema vrhu, opreznije i sporije, cijela ova situacija nam je uzela 1-2h. Na vrhu smo u 18:00h, imamo još nešto vremena za silaz, ali odlučujemo se na bivakiranje 100m ispod samog vrha, čisto zato jer smo vukli karimat i vreću kroz cijeli smjer pa da ih iskoristimo. Što se samog uspona tiče, sve teže dužine smo popeli slobodno, ali smo se i jednako tako primili za sve špage koje vise po smjeru, a ima ih dosta (u lakšim dužinama), kao i smeća... U zadnjoj dužini su nam Lukas i Sabo ostavili jedno uže koje smo vrlo rado iskoristili da ne penjemo kao prvi.

Na vrhu Grandes Jorassesa

Silaz s Grandes Jorassesa je priča za sebe. Moram priznati da nemam puno iskustva na snijegu i ledu (bio sam dva puta na skijanju i jednom u Patagoniji) i zbog toga mi je drago da sam na silazu odradio ubrzani ledenjački tečaj. Hvala dečkima na strpljenju. Za silaz nam je trebalo 8h.

Koliko ja njih čekam u stijeni, toliko su oni mene čekali na silazu, napokon sam im vratio!

Za kraj dvotjednog izleta Marko, Sabo, Ivek i ja odlazimo u Valle dell'Orco. Penjali smo isključivo smjerove od jedne dužine i to većinom pukotine, zbog čega je dolina i poznata. Naredalo se dosta klasika, ocjena od 5c do 7b.

Gužva u poznatoj Kosterlitz pukotini, Valle dell'Orco

Popis smjerova:

9.8.2025. Bonatti - Gallieni (Chandelle du Tacul), 6b+, 215m - Sabolić, Škalec (popeli po novoj 6b varijanti između originalne 7b dužine i 6b+ dužine smjera Tabou)

10.8.2025. Bassanini - Lorenzi Rey combination  (Pointe Adolphe Rey), 6b, 250m - Kalčić, Škalec

11.8.2025. Swiss route - O sole mio / ulaz Bonatti direkt (Grand Capucin), 6b+, 450m - Kalčić, Škalec

12.8.2025. Aiguille d’Entrevès traverse, AD-, 5b, 400m - Kalčić, Sabolić, Škalec (Škalec A0)

15.8.2025. Venus ou bien Venise (Parete dei Titani, Val Ferret), 6b+, 400m - Sabolić, Škalec (Sabolić A0)

16.8.2025. Aiguille d’Entrevès traverse, AD-, 5b, 400m - Vitez, Grbac Lacković

18.8.2025. Cassin - Eperon Walker (Grandes Jorasses)  ED1+ (6a A0), 1200m - Škalec, Vitez (uspon u danu, 14h)

21. - 23.8.2025. Valle dell'Orco - trad smjerovi od jedne dužine - Vitez do 7a, Škalec do 7b

Sabo u 6b+ dužini smjera Bonatti - Gallieni, Chandelle du Tacul

Zahtjevna 6a+ pukotina u smjeru Bassanini, Pointe Adolphe Rey

Čajanka

Kineski rezanci i posip od čvaraka, izuzetna kombinacija

Vrhunsko penjanje u stijeni Grand Capucina, svakako se vraćamo po neki teži smjer

Marko bježi od gužve u zadnjim dužinama smjera O sole mio, Grand Capucin

Neki ljudi su jednostavno više cool od drugih, greben Entreves

Ekipa s ledenjaka, vrhunsko vrijeme nas je pratilo sva četiri dana

Higijena je pola zdravlja!

Ugodna šetnjica prema domu Leschaux

Na putu do doma smo si malo počinuli, u pozadini Grandes Jorasses

Skroman, ali simpatičan dom Leschaux

Pogled na ledenjak iz Walkera, ni sam ne znam kako smo to prošli po mraku, tj. znam - pratili smo vodiče iz Zermatta...

Na ulazu u 75m kut, Sabo i Lukas iznad nas

Negdje na polovici smjera

Pri vrhu smjera, smijemo se jer Ivek ima rupu na licu

Lijepa uspomena iz Grandes Jorassesa

Romantika u suton

Iako je Sabo pri penjanju mrvicu sporiji, na apsajlu je jednostavno dominirao, što je i vidljivo iz same fotografije

Silazu nikad kraja, najviše smo vremena izgubili na moje stavljanje dereza

Zdravica uz Genepy

Ivan Kititelj u smjeru Sitting Bull, Valle dell'Orco

Separate reality za sirotinju - smjer Legoland, Valle dell'Orco

Sudionici kampa iliti Elvin i vjeverice